Vožnja po kiši, hladnoći i mraku može biti i romantična, ali uvijek se nađe netko tko ti taj osjećaj ugode pokvari.
Tako je i meni bilo kad su me na predahu u Desnicu obavijestili da mi ne radi zadnje svjetlo i stop svjetlo. Eto, to ti je Bandit. Odmah su mi kroz glavu prošli svi oni kilometri žica koji se skrivaju pod sicem i rezervoarom.
Pa kad još Bandit nije pokazao ni trun razumijevanja kad sam ga pokušao upaliti, ni glasa, ni cak, ni ....
Ovaj zadnji problem elegantno je riješio Boris na licu mjestu, kažiprstom. Uključio je glavni, crveni prekidač, i Suza je upalila kao Suza..... E Boris, da te nema ...itd.
Ozbiljan problem svjetala nije trpio odgađanje, pa sam "popravku" pristupio odmah po povratku u garažu. Dok su se oko mene isparavale dijelovi mokre obleke, zaronio sam ravno u utrobu motora. Da, u utrobu, jer tu leži tajna žarulje koja ne gori....
Jednostavnom provjerom na konektoru ustanovio sam da je sa strujom sve OK, pa je problem ekspresno lociran na kučištu žarulje, a po prvi put sam posumnjao da je možda čak i žarulja pregorila. Žarulja s dvije niti, pa pregorile obje odjednom. Vjerojatnost: kao i naš loto.
Izvuči žarulju iz repa motora, za vlasnika kramplavih prstiju pravi je izazov. A još to raditi u ponoć uz žmirkavo neonsko osvjetljenje: poduhvat.
Skinuti kučište, tamo negdje u dubini repa još i nije najjstrašniji dio posla. Odšarafiš šarafe, oni popadaju negdje u one rupe u kučište zadnjeg svjetla, sve se raspadne, pa to lako sve pojedinačno izvučeš van. Pa ti u rukama ostane prekrasna pregorena žarulja (obje niti!!!) koju jednostavno zamijeniš novom. Pravi horor nastupa kad taj cijeli komplet treba nazad zašarafiti u rep. Iznutra!!! To je kao kad sa ringišpila gađaš jelena koji ti se nalazi iza leđa.
Nakon bezbrojnih pokušaja i promašaja uspio sam to zašarafiti, a onaj dio obleke koji do tada nije bio već mokar natopio sam znojem lica i ostalih dijelova tijela svog.
Ali kao iz one reklame za kreditnu karticu: kad rep suzukija zasvijetli - NEPROCJENJIVO.