Nakon što smo svladali govorne prepreke (tko će je sada zaustaviti), naša Mara je krenula u pravu bitku, bitku za prve korake. A do njih će biti dugačak i naporan put.
Svakodnevno, to izgleda otprilike ovako:
Što li to danas slijedi?
U sigurnim rukama:
Rukama po rukama:
Pa rukama po nogama:
A da ti malo namjetim i rame????
Jesmo li to možda kuk zaboravili???
Što je još ostalo cijelo??? Leđa možda?
A sad na noge lagane:
I što reči na kraju.
Beskrajno hvala svim djelatnicama sanatorija Čorluka, koji se tako nesebično, svi od reda brinu za moju Maru.