Staari rokeri deveti put, Umag, 7-9.5.2010.

Vidim da vam je bilo prekrasno, ekipa, atmosfera, apartman, a mi smo si za utjehu kaj nismo tam u subotu navečer spekli janka pod pekom.

Meni je bilo super i definitivno to trbamo ponoviti!
Filmici su super!

Sad kad su se slike malo "upacale" mogu vam prikazati pravu sliku i pravu istinu o putu u Umag.
Još u četvrtak Mara je shvatila kakve me opasnosti čekaju, pa me je zabrinuta pogleda ispratila na put.


U petak ujutro vremenska je prognoza bila obečavajuća.
U kompletnoj opremi, pripremljen za kišu, snijeg i led, pola sata prije dogovorenog vremena, već sam bio pred kućom.
Kako je vrijeme odmicalo a temperatura rasla, višeslojna odjeća se skidala i otpisivala kao nepotrebna za put.


Uz 60 sekundi zakašnjenja (ili nešto malo više - pola kutije popušenih cigareta) pojavio se ostatak ekipe oran za putovanje.


Horor je počeo već na staroj Karlovačkoj.
Dvije podivljale bajkerice na močnom Pegasu, nakon uspješnog rušenja Suzuki bajkera u jutarnjim satima, pokušale su to isto i sa mnom na izlazu iz Zagreba.
Prestravljen, dao sam se u bijeg.
Ali jaooo, svaki pogled u retrovizor odavao je bolnu činjenicu da su mi na repu.
Tako je to trajalo sve do Jarče polja, gdje ih je izgleda glad zaustavila.


Potjera se nastavila sve do Buzeta, a onda sam se sjetio da bih možda gore na vrhu mogao lupanjem u zvono dozvati svekoliku pomoć.





Kako je pristup zvonu bio gotovo nemoguć, nastavio sam bijeg prema sigurnom utočištu Umaških bajkera.


Vozeći se prosječnom brzinom od 150 km/h, uspjeli smo prevaliti tih 300 kilometara za 7 sati, pa smo među prvima stigli na susret.


I predali se u sigurne i spasonosne ruke organizatora, tj. organizatorica.



Kako je piće bilo uobičajeno skupo, pribjeglo se drugim oblicima grijanja.


Zabarikadiran u sobici na tavanu, dočekao sam juto. Pod okriljem noći okupirali su nas bajkeri.


Kako nam ne bi propala subota, brzo smo se dogovorili za jednu istraživačku vožnju po unutrašnjosti Istre. I naravno krenuli odmah, tj. par sati iza podneva.

Prvo je stručno oko pregledalo stanje motora (ajde dobro, možda je i malo kiše obrisala sa siceva, i plastika, i vjetrobrana, i malo podmazala lance i ... no to nije bitno za ostatak priče)


Kako se vrednote moraju čuvati, ja sam svom dijelu pristupio vrlo ozbiljno. Okružen svim tim opakim zvijerima zvanim motori, trebalo je zaštiti siroti X8.


U pripremama za istaživački put, sudjelovali su svi. Na braniku domovine, spreman na iznenadne napade gusara s mora, stratešku poziciju zauzeo je i Boris.


Neprekidno prskanje vode, najavljivalo je da ćemo putovati po kiši.




Ove slike napravljene prije puta kao da su najavljivale da ćemo imati okršaj sa opasnom ekipom talijanskih bajkera. Moram priznati na opakim i prekrasnim motorima. Valjda nisu imali love za pravi originalni talijanski skuter.


Za svaki slučaj pripremili su i podršku V-maxova, sve su se nadali da će im to pomoći.


Horor s početka priče se nastavio, a onda sam čvrsto odlučio da ću se predati, i zaustavio sam se na uzvisini iznad Umaga. Pakleni dvojac na Pegasu također. A onda sam se sjetio naše repke i uz povik: Nema predaje nastavio napad na Grožnjan i Motovun.


U Grožnjanu provjerio sam da li nas još netko slijedi (kao npr. opaki talijanski motociklisti)






Nastavio sam se strateški povlačiti prema Motovunu. Pegaso napadi nisu popuštali.

Skoro na samom vrhu Motovuna, letimično slikanje pokazalo je da sam sam. Progoniteljima sam uspio izmači u zadnji tren, a oni su, kako Borisove slike pokazuju, zaglavili na samom vrhu.

Teške borbe na povratku opisao je već Boris, ali sam povratak u Umaško utočište pokazuje da sam preživio i pizu, i kavu kod lokalnog porečkog slastičara (Kajtazi bar), i jaku talijansku chopper ekipu, a pogotovo Pegaso dvojac.

Nakon par pivica na susretu stvari su legle na svoje mjesto. Nakon još par, nisam više bio siguran da li treba vjerovati očima.
A ova prerada me oduševila. Zamijeniti guvernal kotačima i obrnuto. Genijalno. Ako ne vjerujete meni vjerujte originalnim slikama.



Ostatak večeri protekao je u tuzi zbog Urbana. Kako smo svi skupa došli iz urbane sredine silno nam je nedostajao pa smo ga čekali sve do 3 sata iza ponoći. I usput, neki su od lokalnih dilera za par piva kupili prave diplome. Da smo Boris i ja uspjeli oteti medicu, vjerojatno bi u direktnom testiranju otkrili da je lažna,



Čekajući Urbana izgubili smo osjećaj da li pijemo testnu pivu, pola litre gratis ili preskupu umašku. Sa slika možete vidjeti koliko nam je to bilo važno.


Možda bi ovdje još samo trebalo spomenuti neke piromane koji su nas pokušali žive zapaliti pred samo jutro, no dobro natopljeni iz vana i iz unutra, pokazali smo da smo ekipa spremna na sve.

Tijekom noći netko mi je izbrisao slike povratka nazad (uključivo i vlastitu memoriju), ali znam da više nisam morao bježati od opakog Pegaso dvojca koji se primiro. Potkupio sam ih jednim kišnim hlačama.
Možda je samo trebalo malo brže voziti kako bih konačno, što je evidentno i vidljivo s mojih originalnih slika, o da, konačno i ja okusio kakav komadić hrane nakon ovog napornog puta.




A ova slika nije ovdje zalutala. Samo da znate, dok smo se mi borili po Istri, Suzuki banditosi su uživali po Zagrebačkoj okolici (Petrinja)

I na kraju, hvala cijeloj ekipi na ugodnom provodu i društvu.

ajoj dvije podivljale bajkerice?????????????
Eto to je jedan od razloga zakaj smo kasnili k Dragecu, naravno draga Dee nije natankala svoj motor u četvrtak popodne(ko pravi i ozbiljni motoristi) već se to moralo zbaviti prije puta, i tak zidemo z benzinske v Hanzlovoj lepo damo levi žmigavac da skrečemo(ali na pješački između živice da skratimo put, pa mi kasnimo) i naravno podivljale bajkerice iznenađene tim manevrom prekasno počinju kočiti i zabiju se ravno u suzuki u skretanju(srećom brzina je bila mala pa nas nisu srušile), Boris panično gleda kaj je njegovom lepom i dragom motoreku, sav sretan odahne motoru ni niš ni ogreban,naravno jer udarac je pretrpjela moja noga koju je pogodila Dianina guma, tak da ni meni ni bilo niš, ali fučkaš suvozačicu bitno da motoru ni niš. Sve smo to ispričali Dragecu kao razlog zakaj kasnimo, a on se tak prepal da je siroti celi put bežal pred tim divljim bajkericama, jer kad se zabije v tateka kaj nebi i v Drageca.

e sad je sve jasno,moram priznati da sam se i ja čudil kak se je mirni i uvjek staloženi Dragec (šišmiš) pretvoril (vampir) u pomahnitalog skuteraša,pa normalno zbog podivljalih bajkerica,jasno ko dan......još jednom se pokazalo da dobar izgovor zlata vredi MA KAKVE PODIVLJALE BAJKERICE,to je samo izgovor,te cure su ko putar,nebi ni mrava zgazile,namjerno, a kamoli se brzo popelale....Dragec,Dragec.......vidim da vam je bilo super i da ste se veselili i drago mi je zbog tog samo me malo rastužuje slika Mare koja te prati,jedva čekam dan da i ona sa nama krene ak niš drugo tu negdje blizu i u autu,samo da je sa nama...........