by Dosadio mi mrak pred Yamahom. Da, samo po noći i samo izvan grada, ali ... odluka je donešena.
Kroko je pomogao sa pravim telefonskim brojem, a Rudi stručnom inspekcijom odabranog modela i jučer kupih Xenon kit.
Pa ako još nekome zatreba, evo svih informacija na adresi firme: http://www.interprodaja.hr/o-nama.htm
Odlučio sam se za Bi-xenon iako mi onaj relej koji omogućava da ista žarulja (kod mene H4) glumi i kratko i dugo svjetlo nije baš navodio na neko spokojstvo.
U svakom slučaju, za 450 kunića preuzeo sam taj kit 10 minuta prije općeg potopa u Zagrebu i dogovorio njegovu ugradnju u provjerenoj radionici u Gračanima (prek puta osnovne škole).
Zbog lošeg vremena popila se sinoć koja piva više u lokalnoj birtiji, pa je jutarnje ustajanje u 9 bilo prava mora. Ali, dogovo je dogovor, Ivica je rekao da dovezem motor u radionu u 10, i ni kiša ni piva to nisu mogli promijeniti.
Čekajući do 10:30 ispred zaključane radione već sam pomalo i zaboravio na kišu koja me usput malo oplahnula, a i na vizir koji me nije štitio ni od kiše ni od vjetra jer sam ga jučer skinuo i ostavio u garaži kako bi instalaciju xenona malo ubrzao.
Do 11 popila se i tanđarina i par makijata, a bubnjari se u glavi malo smirili.
Pojavio se i električar, nije Ivica već Marko, ali majstor je majstor, pa mojoj sreči nigdje kraja.
Stručno oko odmjerilo motor, pa mene, pa padoše i neugodna pitanja:
- Jeste se li s Ivicom dogovorili oko cijene ugradnje.
- Pa i nisam baš, ali Žac (prodavač Xenona) mi je nekako spomenul kak za auto to košta 200-300 kn, pa će za motor biti jeftinije. A Ivica je napomenul kak baš danas ima malo vremena pa bi to mogli odmah napraviti.
- E, kaj zna Žac kolko je to posla na choperu, sami ste rekli da i rezervoar treba skidati. Ja bi to mogel napraviti slijedeći tjedan, ili u subotu za 2 tjedna, a ispod 500 kunića nema šanse da bum nekaj pipal oko Xenona.
Kišica se opet pridružila našoj konverzaciji, ja pretvorio 500 kunića u pive u lokalnoj birtiji, pa mi uhvatila neka depra. Subota ujutro, a ja kružim bez vizira i Xenona po kiši i po Gračanima.
Sjetio se svojih gimnazijskih i studentskih dana, pa osnova elektrotehnike i mehanike, pa sjeo na motor i proklizavajući po vlažnoj i raskopanoj Gračanskoj, pravac u garažu.
Pa uz stručnu Marijinu pomoć, moralnu i logističku navalio na Yamahu. Onaj spominjani rezervoar, na Dragstarici se skida za pet minuta. I carstvo žica, spojnica, osigurača, releja pojavljuje se na dlanu.
Više vremena oduzelo je pronalaženje prikladnog mjesta za balast i za pretvarač 12 na 23 000 u voltima. Ali popodne je dugo, a oblaci prepuni kiše i nisu mamili na neku vožnju.
I konačno, došlo vrijeme za spojiti akumulator. I dočekati trenutak istine.
A onda je plavičasta svjetlost obavila garažu. Nema više mraka ispred Yamahe.
Kit je kit, a tvornički Xenon bolesno skup, pa to što se svjetlost malo rasipa na sve strane nije me nimalo rastužilo. Važno je da blješči.
I to baš ovako:
U međuvremenu se smračilo i vani, pala je noć i čak se i mjesec malo nasmiješio s neba. A Samobor i moto susret prava je prilika provjeriti ruku svojih djelo u praksi.
Po suhoj cesti do Zaprešičkog mosta, a onda opet kiša. Dobro ju je Xenon osvijetlio. Treći put u danu, e to bi bilo previše.
Polukružni okret, pa nazad u kvart. Bit će dana za moto susrete i kišnu opremu.
A Xenon? Prvi dojmovi su dobri, bar kaj se mene dotikavle. Kaj vele oni ispred mene i oni kaj mi dolaze u susret, to mogu samo misliti.
Kad Mara sjedne na motor, morat ću ipak malo spustiti svjetla inače će i tamna strana mjeseca doći u pitanje.
Kroko je pomogao sa pravim telefonskim brojem, a Rudi stručnom inspekcijom odabranog modela i jučer kupih Xenon kit.
Pa ako još nekome zatreba, evo svih informacija na adresi firme: http://www.interprodaja.hr/o-nama.htm
Odlučio sam se za Bi-xenon iako mi onaj relej koji omogućava da ista žarulja (kod mene H4) glumi i kratko i dugo svjetlo nije baš navodio na neko spokojstvo.
U svakom slučaju, za 450 kunića preuzeo sam taj kit 10 minuta prije općeg potopa u Zagrebu i dogovorio njegovu ugradnju u provjerenoj radionici u Gračanima (prek puta osnovne škole).
Zbog lošeg vremena popila se sinoć koja piva više u lokalnoj birtiji, pa je jutarnje ustajanje u 9 bilo prava mora. Ali, dogovo je dogovor, Ivica je rekao da dovezem motor u radionu u 10, i ni kiša ni piva to nisu mogli promijeniti.
Čekajući do 10:30 ispred zaključane radione već sam pomalo i zaboravio na kišu koja me usput malo oplahnula, a i na vizir koji me nije štitio ni od kiše ni od vjetra jer sam ga jučer skinuo i ostavio u garaži kako bi instalaciju xenona malo ubrzao.
Do 11 popila se i tanđarina i par makijata, a bubnjari se u glavi malo smirili.
Pojavio se i električar, nije Ivica već Marko, ali majstor je majstor, pa mojoj sreči nigdje kraja.
Stručno oko odmjerilo motor, pa mene, pa padoše i neugodna pitanja:
- Jeste se li s Ivicom dogovorili oko cijene ugradnje.
- Pa i nisam baš, ali Žac (prodavač Xenona) mi je nekako spomenul kak za auto to košta 200-300 kn, pa će za motor biti jeftinije. A Ivica je napomenul kak baš danas ima malo vremena pa bi to mogli odmah napraviti.
- E, kaj zna Žac kolko je to posla na choperu, sami ste rekli da i rezervoar treba skidati. Ja bi to mogel napraviti slijedeći tjedan, ili u subotu za 2 tjedna, a ispod 500 kunića nema šanse da bum nekaj pipal oko Xenona.
Kišica se opet pridružila našoj konverzaciji, ja pretvorio 500 kunića u pive u lokalnoj birtiji, pa mi uhvatila neka depra. Subota ujutro, a ja kružim bez vizira i Xenona po kiši i po Gračanima.
Sjetio se svojih gimnazijskih i studentskih dana, pa osnova elektrotehnike i mehanike, pa sjeo na motor i proklizavajući po vlažnoj i raskopanoj Gračanskoj, pravac u garažu.
Pa uz stručnu Marijinu pomoć, moralnu i logističku navalio na Yamahu. Onaj spominjani rezervoar, na Dragstarici se skida za pet minuta. I carstvo žica, spojnica, osigurača, releja pojavljuje se na dlanu.
Više vremena oduzelo je pronalaženje prikladnog mjesta za balast i za pretvarač 12 na 23 000 u voltima. Ali popodne je dugo, a oblaci prepuni kiše i nisu mamili na neku vožnju.
I konačno, došlo vrijeme za spojiti akumulator. I dočekati trenutak istine.
A onda je plavičasta svjetlost obavila garažu. Nema više mraka ispred Yamahe.
Kit je kit, a tvornički Xenon bolesno skup, pa to što se svjetlost malo rasipa na sve strane nije me nimalo rastužilo. Važno je da blješči.
I to baš ovako:
U međuvremenu se smračilo i vani, pala je noć i čak se i mjesec malo nasmiješio s neba. A Samobor i moto susret prava je prilika provjeriti ruku svojih djelo u praksi.
Po suhoj cesti do Zaprešičkog mosta, a onda opet kiša. Dobro ju je Xenon osvijetlio. Treći put u danu, e to bi bilo previše.
Polukružni okret, pa nazad u kvart. Bit će dana za moto susrete i kišnu opremu.
A Xenon? Prvi dojmovi su dobri, bar kaj se mene dotikavle. Kaj vele oni ispred mene i oni kaj mi dolaze u susret, to mogu samo misliti.
Kad Mara sjedne na motor, morat ću ipak malo spustiti svjetla inače će i tamna strana mjeseca doći u pitanje.
