Nedostajala mi tema iz djetinjstva - željezničke makete

Kako iskoristiti subotnje proljetno jutro?

Jedinca pod ruku i u Tehnički muzej.
Izložba maketa pravo je mjesto gdje možeš sresti svoje kolege sa posla.... A pojavi se tu i tamo i koje dijete.
Kako moji vagoni i lokomotive spavaju negdje u podrumu, pogledajte čime se sada bave moji vršnjaci....

sad ti je jasno zakaj se volim igrati s igricama na plejki

Joj ! Ovo me je vratilo u mladost. Ko klinac sam obožaval makete i uvek sam htel napravit maketu. Nažalost iz nekih razloga nikad nisam , ali još uvek pun kufer kučica (neke još nisu ni složene) i nekaj autića i druge opreme . Možda jedog dana....(kad bum bil u penziji)

sa tim tvojim čevapima od prsti i ne možeš nekaj takvog složiti,pa ni u penziji

Bi se grdo prevaril , s čvapima (dobro da nisi rekel s kranjskim klobasama) se može svašta ,kak bi rekel Bora čorba" dok imaš bar jedan prst, nemora ti biti čvrst" ! A kad dojdeš k meni bum ti pokazal kaj sam s čvapima napravil i to dok sam bil još mlad i neiskusan!!!

vauuu gdje me nađe........ima nas koji smo maštali imati na tavanu svoj mali grad i naravno željeznicu joooj eh sad jel to povezano samo s igrom i onom knjigom"Pale sam na Svijetu" ili se svi mi ponekad volimo igrati "Boga", bilo kako bilo ova fotka mi je jako zanimljiva.....he he .......

......govori mnogo o željeznicama i životu pokraj i u vlakovima........


.....kad je vec ta tema dotaknuta evo jedna crtica iz života moga........
.....jednom kad sam bio mali (o da bilo je i toga)......dobio sam , čini mi se za 7 ročkas komplet željeznicu putničke kompozicije, bilo je tu svega i svačega, čak i prijelaz s rampama......joj kad se sjetim, a tomtomtiva je i svjetlila kad je jurila po sobi.......i tako je to bilo kao u bajci kad dečko od 7 godina ne bi bio previše znatiželjan i stalno gruntao tko to svjetli iz lokomotive i kakav to strojovođa je nutra...........malo po malo dijelovi kompozicije su se množili i sve manje vagona je bilo na tračnicama......(rekli biste kao i u relanom životu) ......ali dok u stvarnosti uvijek ima netko tko uništi da bijeftino kupio ja sam uništavao iz znatiželje, moram priznati i gušta.......ponekad su namjerno i autići ostali na pruzi da vidim kak to zgleda kad vlak pokupi autek.......uglavnom malo po malo čitava moćna igračka bijaše hrpa plastike i malo žica.........

gledam i plačem ali natrag se ne može a grižnja savjesti nevjerojatna (prava ona muška) iako tada još tu nisam poznavao he he ........i sad dolazi onaj najbolji dio..........idu godine........rođendani prolaze......nitko više ne nosi željeznicu na poklon, ja se potajno nadam ali ništa......valjda su svi mislili da sam prevelik s recimo deset ili 12 godina ili nedaj Bože s 14............

Ali.... dođe tako osmi razred i 14 godina i naravno da su me curice zanimale ali daleko po mojoj glavi se motala moja stara putnička plava kompozicija..........i nakon Dana Mladosti kad smo Tito i ja proslavili svoje rođendane....skupilo se para dovoljno da vec sljedeci dan odoh u NAMU na Kvatriću.......trebam li vam reći da je tam na drugom katu čini mi se bio veeeeeelikiii odjel s igračkama, ah kad se samo sjetim ...........i s velikim crvenilom na licu pokažem zapakiranu kompoziciju vlaka trgovcu........ali nije bilo više putničke iz modernog doba dakle sedamdesetih nego bijaše neka stara iz doba westerna ali tada meni je i ona bila kao Loto dobitak.......

Pita me trgovac u plavoj kuti da zamota poklon, ali ja se ne sjećam što sam rekao samo se sjećam da sam imao neki proziran papir sa puno malih loga "nama" i da sam kutiju nosio ispod mišića........i kad sam prolazio pokraj mlađih klinaca bio sam ponosan, ali kad sam ušao u tramvaj i kad su me bakice i svi počeli gledati bilo me toliko sram jer sam pomislio da mi se svi smiju kakvu igračku nosim doma.........
Ah nisam se sjetio da svima kažem kako je to za mlađeg brata, ali kako da teeneger laže kad to ne zna..........

Evo da vas više ne davim samo da vam još kažem kako je željeznica završila........doživjela je duboku starost.......čuvao sam ju i pazio i oženio se i dobio sina........i moja željeznica je bila visoko gore na ormaru skrivena od svih.......a onda jednog dana.......sve mogu svojoj ženi oprostiti, ali baš sve ......ali ono što je ona tada jednog dana učinila još dan danas nije dobila oprost..........čistila je ona sobu, naš mali Mateek tada je imao nekih četiri godine i ugledalo dijete nešto šareno i lijepo a mama, grrrr mama ko mama dala djetetu svome MOJU željeznicu, MOJU, MOJU koju sam čuvao sinu ali kad naraste, barem 14 godina.......dalje vam je sve jasno..........

Eto moje priče i željeznice i zapamtite neke igračke nisu za klince.........

Lijepa priča ! Kad sam ju čitao imao sam osječaj da je napisana iz moje perspektive . Imal sam ja i 32metra autostaze sa desetak auteka (neki su bili i frizirani?) a moja mila i draga dječica su u dobi od nekih 6-7 godina to snimili ! Nemoram ni spominjat da je to isto stajalo na ormaru lepo spakirano.....I tako nagovorila me deca (uz svesrdnu podršku mame) da im složim stazu da se mogu igrati .I tako to....Danas možda negde u nekom mračnom čošku (pod krevetom,u ili na ormaru)možda deca znaju, ima još nekaj od tog ak je opče nekaj i preživelo !
Kroko,kaj se tiče tvoje izjave:jednom kad sam bio mali.... to je stvarno TEŠKO poverovati !!! Da si bio mlad( i još uvek jesi) ali MALI !!!???

e željeznica kak to vrača u djetinjstvo. Da i ja sam nekad bila mala, bili smo u dojčlandu i tata je kupil veliku željeznicu sve je posložil na veliki komad stiropola, o da bilo je tu i tunela i potočića i gomila mahovine i i i kad je tata dolazil vikendom sa terena spuštal bi stiropol sa svom tom ljepotom sa ormara na stol, a brat i ja smo smjeli gledati kak se tata igra. Kad smo bili dosta veliki smjeli smo se i mi malo poigrati, a gdje je sada ta željeznica nije mi poznato. Moram pitati mamu

Kako je izgleda samo još moja željeznica živa (parnjača, jedna dizelka, mala čičipuljka, pa čak i jedan tramvaj - taj je čini se mrtav i brdo vagona i tračnica) morat ću vas jednog dana vratiti sve u doba djetinjstva......
Naravno, ak se sinu to bude dalo izvlačiti iz podruma.....

Al kad dođu zimski dani, sve je moguće..

hmmm,hmm a mi smo se igrali tak da je štefica bila lokomotiva a ja ko vagon sam se priključil na nju(joj) a onda se je jožek ko drugi vagon priključil na mene(jooooojjjjjjjjj) bilo bi bolje da su nam starci kupili prave male željeznice,kaj sam ja sve propustil kad sam bil tak nekak kak sad ili MOŽDA NISAM

sju_rod je napisao/la:hmmm,hmm a mi smo se igrali tak da je štefica bila lokomotiva a ja ko vagon sam se priključil na nju(joj) a onda se je jožek ko drugi vagon priključil na mene(jooooojjjjjjjjj) bilo bi bolje da su nam starci kupili prave male željeznice,kaj sam ja sve propustil kad sam bil tak nekak kak sad ili MOŽDA NISAM

khm. prvo me zanima kak si se to ti PRIKLJUČIL na šteficu, a onda kak se je to jožek PRIKLJUČIL na tebe , kaj si bil u sendviču...
a

To valda znači da je je... i da je bil je... Nemora to bit fizički nego u prenesenom smislu , pa zaključujem da je Štefica bila podčinjena a Jožek je očigledno bil šef !