by Kad završi rani božični ručak, znam da oni stariji hoće malo i zadrijemati i prelistati katastrofalnu TV ponudu, što onako snenima niti ne smeta osobito.
No nama mladima, sasvim su druge stvari na pameti .....
Globalno zatopljenje ili nemirni duh ili samo nenadani višak slobodnog vremena, dovoljno je bilo za oblačenje svevremenskog moto odijela i novo izvlačenje motora iz graže.
Zimske rukavice za svaki slučaj dodane u bočne kofere.
Božić na Plitvicama, kao da me mami neka reklama etablirane turističke agencije.
Starom cestom do Rastoka sam u uobićajenih sat vremena, cesta prazna i uglavnom suha.
Prava jesenska idila
Škrto zimsko sunce sve manje grije po šumskim usjecima, a cesta postaje sve vlažnija.
Ostaci snijega na Plitvicama tjeraju me da potražim i zimske rukavice.
Kad se u pola četiri zateknete s motorom na Plitvicama, jedini problem može biti što je Božić.
Sunce naglo ponire iza okolnih brda, a dotad pitoma priroda okreće na svoju tamnu stranu.
Male konzultacije s pametnim telefonom i google mapama pokazuju da u okolici baš i nema autoceste kojom bi se hitro vratio u toplinu doma svoga.
A sat pokazuje opasnih pola četiri, kasno, kasno za ugodne vožnje motorm.
Stoga se odlučujem za relativno ravnu rutu preko Borja i Vrhovina prema Otočcu.
Penjem se iznad Borja na poznatu cestu i ne mogu a ne napraviti još par sličica prije oblačenja dodatne zimske obleke i debelih rukavica...
Cesta do Otočca je odlična, krajolik prekrasan, no kemikalije i vlaga čine je opasno skliskom.
Ali Prozor mora pasti, pa nezaustavljivo napredujem prema Otočcu.
Mokra cesta ostavlja i na motoru i na meni debele naslage bijele kemije.
U dugoj tamnoj noći svjetla autoceste djeluju kao pustinjska oaza.
Zagrebe, vraćam se tebi nazaj....
Tako je to kad kreneš na izlet na Plitvice u 2 popodne...
No nama mladima, sasvim su druge stvari na pameti .....
Globalno zatopljenje ili nemirni duh ili samo nenadani višak slobodnog vremena, dovoljno je bilo za oblačenje svevremenskog moto odijela i novo izvlačenje motora iz graže.
Zimske rukavice za svaki slučaj dodane u bočne kofere.
Božić na Plitvicama, kao da me mami neka reklama etablirane turističke agencije.
Starom cestom do Rastoka sam u uobićajenih sat vremena, cesta prazna i uglavnom suha.
Prava jesenska idila
Škrto zimsko sunce sve manje grije po šumskim usjecima, a cesta postaje sve vlažnija.
Ostaci snijega na Plitvicama tjeraju me da potražim i zimske rukavice.
Kad se u pola četiri zateknete s motorom na Plitvicama, jedini problem može biti što je Božić.
Sunce naglo ponire iza okolnih brda, a dotad pitoma priroda okreće na svoju tamnu stranu.
Male konzultacije s pametnim telefonom i google mapama pokazuju da u okolici baš i nema autoceste kojom bi se hitro vratio u toplinu doma svoga.
A sat pokazuje opasnih pola četiri, kasno, kasno za ugodne vožnje motorm.
Stoga se odlučujem za relativno ravnu rutu preko Borja i Vrhovina prema Otočcu.
Penjem se iznad Borja na poznatu cestu i ne mogu a ne napraviti još par sličica prije oblačenja dodatne zimske obleke i debelih rukavica...
Cesta do Otočca je odlična, krajolik prekrasan, no kemikalije i vlaga čine je opasno skliskom.
Ali Prozor mora pasti, pa nezaustavljivo napredujem prema Otočcu.
Mokra cesta ostavlja i na motoru i na meni debele naslage bijele kemije.
U dugoj tamnoj noći svjetla autoceste djeluju kao pustinjska oaza.
Zagrebe, vraćam se tebi nazaj....
Tako je to kad kreneš na izlet na Plitvice u 2 popodne...
