Grossglockner, a pomalo i HOG na Faaker jezeru kraj Villacha

Bili na Harley owners group susretu i Grossglockenru. Naravno, kad se ekipa malo osvijesti od nadmorskih visina gdje je kisik rijetka stvar (pretjerujem po običaju), stiže i multimedija, i prekrasne slike i lelujavi filmovi.....

Vau!

jedva čekamo multimediju

Da, malo je potrajalo, cijeli tjedan mi je prošao u gužvi, ali evo vikenda i konačno .... Grossglocknera..

Nakon dugotrajnih ispitvanja vremenske prognoze naš je dragi Cux primijetio prošli vikend da su se zvijezde poklopile, da je za vikend najavljeno kristalno čisto vrijeme i tu dileme nije bilo. Klik na web, klik na rezervaciju apartmana, mail da se kreće i .... to je bilo to.

Dvije trećine ekipe krenulo je s prevrućeg VIP parkirališta u petak u ranim poslijepodnevnim satima.



Ina u Svetoj Nedjelji idealno mjesto za oblaćenje moto opreme, zadnje toćenje ipak nešto jeftinijeg goriva, kupovinu puno jeftinijih cigareta i tko zna kada i gdje flaširane vode.





Treća trećina (vidi se da pratim i hokej iz pulske Arene) ekipe već nas je predugo čekala na pustom parkiralištu iznad Brežica, par sličica i hitamo autocestom najkaćim i najbržim putem kroz Deželu.



Bezličnog li parkirališa....


Kratak predah u hladovini parkirališta iza Ljubljane i dogovor o slijedećem stajanju:


Kako bi održali dobar tempo (130 kmh) i dobru kondiciju ispraznišmo i jednu vrećicu krašuljaka...


Slijedi dotakanje goriva na pumpi iznad Jesenica, kupovina vinjete za Avstriju i priprema love za tunel. Spremni smo za dalje...


Zamišljeni MG razočarano zaključuje: "Jesenti, pa nismo je zbog tih cigaret pauza mogli proći u jednom dahu....".


Prije Villacha spuštamo se s autoceste, naravno da nismo zaboravili na nama jubilarni drugi HOG i bajkerski tjedan na Faaker jezeru:


Gužva je nesnosna, svi Harlići svijeta su tu, a mi u ful opremi u neprglednoj koloni koji jedva da se kreće. Ušli smo u žrvanj, sad više nema van..


Nevjerojatnom spretnošću i pomilovani srećom pronalazimo komadić mjesta za parking i neophodno osvježenje uz natpis koji sve govori... istinito...



Još par fotki




Osjetili smo atmosferu i možemo dalje, još je stotinjak kilometara pred nama, a sunce se već zamorilo i upozorava da neće još dugo čekati na nas.... A sjetio sam se da imam i novi S3 sa solidnom kamerom pa ...





Prekrasnom cestom prepunom bajkera po prekrasnom vremenu odlično napredujemo prema apartmanu. Ali ovakvo odmorište s hladnom izvorskom vodom ne može se propustiti.





Vozili smo dalje s pogledom u sunce koje se približavalo svom zalasku, to i nije baš neki užitak. Pogled na prekrasni krajolik ipak je nadmašio taj mali nedostatak.
U sam suton, na domak cilju, glad je učinila svoje i shvatili smo da je vrijeme za jedan pravi gulaš i po neki napitak.. Romantično.. Sankt Jakob Im Lesachtal




Za zadnjih 30-tak kilometara do Liesing (Lesachtal) ipak je trebalo podebljati garderobu. Spustio se mrak, tj. prava mrakača, planinska cesta prepuna serpentina na nekih 850 m nadmorske hladila se u trenu, a mi bili na granici temperaturnog šoka.
Zato nas je još više oduševio topli apartman, grijanje su tu valjda nikad ni ne isključuje, i simpatični vlasnik za kojeg se iz aviona moglo vidjeti da nije nikakav tirolac.
Slijedi kratko raspremanje, socijalne obveze, malo tekućine i bele, pa na spavanac, sutra je prevažan dan....



Novi dan zaslužuje novi post, pa će tako i biti.... Laku noć.

lepo,lepo.......................

Nije se predugo spavalo, ali slijedeće jutro probudio sam se odmoran i spreman za visine.
Protrljaš oči, zakoračiš na balkon i ...


Dolje ispod balkona dolinom Lesachtail šumno teče rijeka Gail, kravice su već na pašnjacima i čiste svoj komad lidvade određen ta današnji dan, poljski radovi izvukli su svu silu mehanizacije, a bajkeri u grupama neprestano tutnje besprijekornom prometnicom. Onako polako, da ih svi vide i da što duže mogu uživati u svoj ovoj ljepoti.







Ljubimci na sigurnom čekaju svoje vozače, a vidimo da su nam se pridružili i bajkeri iz dežele.
Zagurati tako neki tamo BK među bandite baš i nije neka fora, ali ljutnju odmah liječim šetnjom po omanjem posjedu.




Iskusno oko odmah je pored bazena ugledalo i idealno mjesto za jutarnju kavicu. Naravno, stiže i društvo




Ježi ga, ovo se ne može tek tako prestati, ode još pola sata:



Zvono sa zvonika upozorava da se ovdje ne može ostati zauvijek. Moramo dalje.

Bacimo samo pogled koliko love moramo sačuvati za apartman i možebitne ludosti, pa točno u deset, po planu i programu krećemo prema 54 km udaljenom Lienzu.




Tek sad po danu vidimo kakvom smo se živopisnom cestom vozili sinoć, a tako je bilo sve do pred Lienz. A onda skrećemo nakon prevaljenih 42 km, na pravu planinsku ljepoticu i sa 665 nm krećemo prema Grossglockneru.







Ovakva ljepota zanese, pa ako se kod parkiranja radi slikanja na tisuću metara nadmorske visine zaboravi spustiti nogar i malo se valja po sočnoj alpskoj travi, samo je najava dobrog provoda. A tu su i kolege da osove bandit opet na nog..tj. još nove gume...



Cesta zove dalje, a pejzaž je sve ljepši i ljepši. Vozimo dolinom očiju uprtih u brojne vodopade kojima se obilje vode slijeva u dolinu. Točimo na brzaka na pumpi i u potrazi za kavom stižemo do bajkerskog kafića... i novog vodopada naravno. Začudo, pogled na vodopad se ne naplačuje posebno, pa to koristim i gledam i slikam u nedogled.... Prešli smo već 62 kilometra, a ovo nam je tek četvrto stajanje. Isplatilo se..






Količina motora na cesti je nevjerojatna (onaj susret na Faaker see još uvijek traje i glavnina je tamo), ni sam ne znam da li ih se više spušta s vrha ili je više nas koji se tek penjemo. Ali za sad, glavnu mi pažnju ipak privlači slap:



A evo napokon stiže i kavica....







Već je 12:40, moramo, jednostavno moramo dalje...
Jednako lijepom, sada već dobrano zavojitom cestom penjemo se na 1700 metara i to u svega desetak minuta i evo nas na ulazu u nacionalni park. Lovu na sunce, gospodo bajkeri.
Vadim pare zadovoljno se smješkajući da će oni s kabrioletima ipak platiti više od naši sitnih 22 Eura. Ali dok čekam u redu, nekako mi se po glavi vrti i onaj prijedlog našeg domaćina iz aparmana, simpatičnog bačuške sa Urala: pa nećete valjda ići gore sa sva tri motora, dečki pamet u glavu pa uštedite tih 22 Eura. A kak mi dolazimo iz recesijom zahvaćene Hrvatske, možda bi najbolje bilo da se sva trojica naguramo na jedan motor pa uštedimo duplo....




Punih rezevoara i malo tanjih novčanika krećemo dalje. Kamera drhtavo odrađuje moje riječi, ja krećem gore...




Dok vozim tih preostalih 10-tak kilometara do poznatog parkirališta, snježni vrhunac Grossglocknera odvlači mi pažnju s ceste i svekolikih motorista koji me okružuju... Prekrasno.


Parkhaus Kaiser-Franz-Josefs-Höhe nikoga ne ostavlja ravnodušnim. A gužva je neopisiva. Kao i ovo prekrasno vrijeme, i prekrasan pogled...


Slikamo u nedogled sve one slike nad kojima smo slinili zadnjih par godina..


Zamijetili smo i par iz Karabaja ekipe, ne propuštaju zajedničku sliku, ali ni priliku zalijepiti naljepnicu kluba, koju će im već do jutra revnosna redarska služba tak i tak ukloniti....


Iako precizni Garmin pokazuje 2301 nm, veselim se slikati uz oznaku...







Jedino onih glasovitih svizaca ni za lijek, a glad polako daje neke znakove iz želuca, sjetio sam se rolade iz Bile, pa pravim pauzu i na suncu koje topi sve, malo dižem šečer...
Nešto suvenira i pogled na sat, 1 i 15 je, moramo opet dalje. Edelwiesspize nas zove, treba još stići u bajkerko gnijezdo.... Možda tamo ulovim kakvu pravu papicu...

Stišćemo gas, ne uživamo više u prirodi nego u brzoj vožnji kroz nebrojene zavoje, i penjemo se sve više i više...
Još samo predah i pogled na najviši vrh na koji će nas naši motori dovesti. Pejzaž očarava.







Nevjerojatno, i Garmin se nekako uskladio s mjerenjem nadmorske visine, pa i on pokazuje 2439 nm


Da se slučajno ne bi izgubili pomno proučavamo sve one vrhove po kojima s našim motorima nikada nećemo voziti. Jesenti, ne možeš naći niti jednog ispod 3 kilometra...



Još par zavoja, pa malo poznate strme i zavojite kaldrme i evo nas na vrhu, u Biker Nestu, gnijezdu svih bajkera, na Edelwiesspitze. Garmin uporno potkrada naše dostignuće, pa više ne vjerujem u njegovih 2590 nm, već u signale koji stižu iz želuca. Fučkaš visine, klopu daj.... Tri popodne odavno je prošlo.
Ekipa, stigla je Konzumova vrećica s ukusnim proizvodima iz Bile. Na posao.


Naravno da ovaj nezapamćeni događaj nije promaknuo pedantnim Austrijancima, sve je ostalo zabilježeno na web panoramskim kamerama.



http://edelweissspitze.panomax.at/?t=2012-09-08+15:00:00&r=30&z=100&tl=0

Zabilježena je naravno i situacija nakon 10 minuta, gdje je sasvim razvidno kako su Bilini proizvodi netragom nestali.
http://edelweissspitze.panomax.at/?t=2012-09-08+15:10:00&r=30&z=100&tl=0


Nas sve to nije previše zamaralo, već smo se prepustili uživanju.


Dolje ispod nas ekipa iz oldtimer Porsche kluba je slavila, vjerojatno nisu ni sami vjerovali da će one njihove kante uspjeti izgurati do vrha.
Kažem ja iako nisam Vahid: Na krovu svijeta....






Sunce opet signalizira da bi možda bilo vrijeme za jedan spust, spust sa visoke alpske ceste. 15:40 je, od jutra smo uspjeli priječi nekih stotinjak kilometara, a ostalo je svega još 200 do apartmana.

Kao u svakoj vrhunskoj sapunici, sad slijedi pauza jer Dragec ide malo spavati, a video cijelog spusta naravno slijedi u idućem postu. Nastavlja se.
Lahka vam noć, ja sam tak umoran kao da sam još jednom sve gore opisano noćas prošao....

to je tak lijepo da imam želju ako to još jednom ponovite da se i ja pridružim "u nekoj budučnosti" nadam se brzoj..................

Sat vremena u bajkerskom gnijezdu nismo ni osjetili, ali zato nas je sunce upozorilo da je vrijeme za spust u podnožje. 15:40, a još je točno 180 km pred nama. Od svog plana da se spustimo na Zell an See i povratkom kroz Felbertauern tunel (naravno i uz dodatni trošak 10 Eura tunelarine) opašemo Grossglockner u cijelom krugu.
I to je bila odlična odluka, spust do Zell-a je super, cesta oped idealna i u 20tak kilometara spust od 1500 metara nadmorske visine u petnaest minuta.

Šteta što kamera tako trese kad se okretaji motora malo povise, ali svejedno siguran sam da ćete uživati u slijedećih skoro 8 minuta.


Težak smrad HD-ovih spaljenih kočnica na izlasku uz nacionalnog parka potjerao nas je još brže dalje.
Zell am See, prekrasno mjestašce sa skupocjenim vikendicama i obiteljskim hotelima, prolazimo doslovno u trenu, a cesta koja slijedi kao da je građena za sport turere. Prvo napredujemo prekrasnom dolinom rijeke Salzach. Cux je naprijed i vodi, joooooj, čini mi se da smo na sva ona ograničenja brzine dodali još jednu stotku. Negdje prije tunela, iza blagog zavoja, policija je malo suzila dvije trake kako bi usporila promet zbog neke nezgode. Gledao sam poslije po graminu, hrabri je dvojac u tu zasjedu uletio sa 170 km/h. Bilo je tu kooooočenja, potrošio sam svu onu zalihu pakni od prije, a čini se da i ABS sasvim dobro radi. Ja sam uspio spustiti na 40 km/h, Cux je odjurio dalje ko metak. Da ste vidjeli te face i čuđenje i ljutnju policije.....
Nastavljamo dalje u brzom tempu dolinama Tauernbach i Isel, a krajolik je svejednako prekrasan. Grossglockner nam je s lijeve strane tamo negdje visoko u oblacima, a naša dolina sve bliže i bliže.
Temperature u dolinama, u hladovini su naravno znatno niže, čak nam je nakon cjelodnevnog grijanja na suncu pomalo i hladno, ali to naravno nije problem. Tamo negdje oko Lienza problem nam ponovo počinje zadavati sunce, toliko je nisko i sjajno da vožnju pretvara u tlaku. Slijedima neke talijane na HD-ovima, pa napredujemo prilično dobro, iako mi se na trenutke činilo da mi svi skupa vozimo hrabro i na slijepo.

Uskoro se preko omanjeg prijevoja penjemo na obronke naše drage doline Lesachta, ovaj puta sa zapadne strane, pa nam sunce ostaje iza leđa, a mi možemo uživati dalje u prekrasnim pejzžima.
Šteta što dan tako kratko traje, pa dolinu poznatu kao dolina 100 vodenica ne stižemo ni malo istražiti, ostaje to za neki drugi izlet, a ja dodajem samo mini film i par slika uhvaćenih na 30-tak kilometara prije apartmana.




Nestvarno:


Ne mogu preskočiti filmić pronađen na jubitou kao pripremu za put..


i jedan posuđen od autora koji je svoju kameru ipak malo bolje pozicionirao od mene:


Posebno mi je žao što nismo stigli pogledati bar ovaj dio s vodenicama, ali čini mi se da bi tu trebali ostati cijeli tjedan da obiđemo bar dio zanimljivosti.



Dok sam ja palio tih zadnjih par slika po dolini, Cux i MG su osigurali kraljevsko mjesto u lokalnom restoranu. Hraaana, hraaana je na vidiku i dovoljno vremena da bar malo obnovimo dojmove ovog prekrasno provedenog dana.

Uslužni konobar ovjekovječio je slavnu trojku koji su tog dana osvojili Grossglockner...


Još je ostao povratak doma, a to naravno ide u slijedeći post sa par sličica s Bleiburga i lokalnog proštenja. Živi mi i zdravi bili, odoh ja...

Baš nam je bilo lijepo i dobro

Izvrstan izlet, još bolja ekipa i 3 dana čiste uživancije! Ponovilo se uskoro!

Dragec je to sloZil onak samo kak on zna i samo superlativi mogu to reči tj. 5 sjedi
Ima jedna mala izmjena na, Faak am see nije bio HOG, nego European bike week

Da, točno, zanijela me ona količina HD-ova koju sam tamo vidio pa... 21-vi HOG je bil na jednom posve drugom mjestu, dosta kilometara dalje

To će reći da je HD i BMW konfekcija, jer ih je tolko da su ostali manjina

Moram u ovu ozbiljnu temu dodati i "Moj šaljivi video". Nakon ipak nešto pomnijeg gledanja čini mi se da više pristaje temama: upute ili kako provjeriti stanje kartera bez dizalice ili jednostavno:

Polaganje bandita ... uz glazbu..

ha,ha,ha.............umro sam od smjeha............NEZNAŠ KAJ JE NAJBOLJE,TRAŽENJE NOGICE,PAD,MAHANJE RUKAMA ILI ZA KRAJ A MOŽE BITI TAKO RUKA KOJA SKRIVA DOGAĐAJ .............ha,ha,ha...................sorry nisam htel velka slova a neda mi se brisati i ponovo pisati.................ha,ha,ha..............

Polaganje motora zaslužuje još jednu usporedbu.
Pogledate li ovaj video do kraja primijetiti ćete kako profi vozači polažu svoje motore na asfalt na identičan način. Eto, što je iskustvo i znanje....

polaganje motora