Još jedan pogled iz hotela, i polazak:
Nije mi žao što smo preskočili utakmicu pionira i roditelja, a žao mi je što smo propustili nastupe KUD-ova "Seljačka sloga" i "Bečarac"
Imajući neograničeno povjerenje (a to je VELIKA greška) u svog Garmina, do Muljave smo se vozili prečicom po makadamu (5 km) i šumskoj cesti za izvlačenje drveta (9 km - katastrofa). Sva sreća da nije bilo nikakvog signala na mobitelu, pa nisam imao kome plakati i psovati....
Ali sve smo brzo zaboravili jer je priroda bila prekrasna i jer smo ipak uspješno dosegnuli vrh Petrove gore, samostan i ostatke rosfrajnog spomenika.
Glad nas je zatim odvela na Muljavu, prekrasni dom Hrvatskih šuma i samo smo uživali...
Pobjegli smo iz opasnog okruženja u prirodu, trkom pokraj medvjeda, prema domačim životinjama...
Obzirom da je poučna staza duža od 100 metara, preskočili smo je:
Pohvalno!
Raj na zemlji?
Netko je sa zadovoljstvom zauzeo mjesto kralja:
Dilemu da li je kralj drevni, kako sam tvrdio ja, ili drveni kako je inzistirala Mara, sasvim neobjektivno je presudila fotka:
Na kraju samo pozdrav od ljubimca koji je s nama podijelio preobilan obrok. I vidi se da to nije zaboravio....