by Znam da je u ovim ljetnim mjesecima pametnima teško provoditi previše vremena na forumima, ali uz malo poznatih išijalgijskih bolova koristim priliku za jedno jednodnevno putovanjce.
Lička magistrala odavno više nema tajni, pa mi se učinila kao idealna opcija put od Grabovca do Gračaca malo oplemeniti dolinom Une i izvorima naših poznatih rijeka: Une (') i Zrmanje.
Malo je duže trajalo dok se nismo okupili na početku puta:
No kako je HOG prošao, na put sam ipak krenuo skoro sam. Jer s banditom nikad nisi sam!
Da je počela turistička sezona već oko Krnjaka najavili su semafori na magistralnoj cesti:
Sreća je što semafore inteligentno postave uz lokalnu birtiju, pa se 5 minuta izmjene boja na semaforu lako pretvore u kavicu, sok i pola sata, pa onda mirno solo dalje.
Do Bihaća se nije imalo potrebe zaustavljati, što se pokazalo kao izvrsna odluka. Glad i žeđ, a ponešto i nikotinska ovisnost zaustaviše me par kilometara iza grada.
Iskusnom oku i gladnom želucu nije mogao promaknuti ovakav prizor iz cestu.
Kratki ubrzani tečaj pečenja janjca naravno da nije izostao, ali bila je to i potvrda da neću pogriješiti.
Smjesta sam odabrao miran stol na najudaljenijem otočiću restorana na Uni.
I toplo se nadao da mi konobar neće naplatiti "po kilometru"...
Ali naravno u Bosni iznenađenjima nema kraja, obilan obrok i uobičajeno piće, uz šteku Malbora: 200 kn.
Odmor za dušu, potpuno besplatan.
Omamljen prirodom, nastavio sam klancem prema granici.
Prošao kraj raftingašima poznatog Unskog buka.
i bacio pogled s visoka na Unu.
Moram priznati da sam tek planirajući put otkrio da je izvor Une u Hrvatskoj. I da je Una prekrasna od samog svog početka.
Osvježenje:
Turizam još ne cvjeta, ali vlasnici žive, naravno, u Zagrebu!
Očaran ljepotom i osvježen pravom izvorskom vodom (prešutio sam naravno da onih zadnjih 15 minuta do samog izvora nisam propješačio, a putić je više za nekog hrabrog KLE-ovca, nego banditosa), nastavio sam prema izvoru Zrmanje.
Taj dio puta, uprkos prekrasnoj prirodi koja se polako mijenjala u živopisni krški krajolik, ipak je malo dosadniji.
Pusta kvalitetna cesta, tek pokoji kamion pretovaren kvalitetnim deblima, asfalt prepun gripa, jednostavno je mamio na veće brzine, a onda uživanju u okolici nema mjesta. A ni Srb, Kupirovo i ostala sela nisu me nimalo dojmila.
Na žalost do samog izvora Zrmanje, zbog novonastalih vlasničkih odnosa nije više tako lako ni doći. Pa sam samo uživao u debeloj hladovini uz hladnu rijeku čiji je izvor bio nedaleko ispod strmih krških litica.
Zrmanja ponire i spušta se direktno prema moru, a ja sam ipak morao preko tog krša i Velebita. Polako se bližio kraj jednog prekrasnog dana.
Lička magistrala odavno više nema tajni, pa mi se učinila kao idealna opcija put od Grabovca do Gračaca malo oplemeniti dolinom Une i izvorima naših poznatih rijeka: Une (') i Zrmanje.
Malo je duže trajalo dok se nismo okupili na početku puta:
No kako je HOG prošao, na put sam ipak krenuo skoro sam. Jer s banditom nikad nisi sam!
Da je počela turistička sezona već oko Krnjaka najavili su semafori na magistralnoj cesti:
Sreća je što semafore inteligentno postave uz lokalnu birtiju, pa se 5 minuta izmjene boja na semaforu lako pretvore u kavicu, sok i pola sata, pa onda mirno solo dalje.
Do Bihaća se nije imalo potrebe zaustavljati, što se pokazalo kao izvrsna odluka. Glad i žeđ, a ponešto i nikotinska ovisnost zaustaviše me par kilometara iza grada.
Iskusnom oku i gladnom želucu nije mogao promaknuti ovakav prizor iz cestu.
Kratki ubrzani tečaj pečenja janjca naravno da nije izostao, ali bila je to i potvrda da neću pogriješiti.
Smjesta sam odabrao miran stol na najudaljenijem otočiću restorana na Uni.
I toplo se nadao da mi konobar neće naplatiti "po kilometru"...
Ali naravno u Bosni iznenađenjima nema kraja, obilan obrok i uobičajeno piće, uz šteku Malbora: 200 kn.
Odmor za dušu, potpuno besplatan.
Omamljen prirodom, nastavio sam klancem prema granici.
Prošao kraj raftingašima poznatog Unskog buka.
i bacio pogled s visoka na Unu.
Moram priznati da sam tek planirajući put otkrio da je izvor Une u Hrvatskoj. I da je Una prekrasna od samog svog početka.
Osvježenje:
Turizam još ne cvjeta, ali vlasnici žive, naravno, u Zagrebu!
Očaran ljepotom i osvježen pravom izvorskom vodom (prešutio sam naravno da onih zadnjih 15 minuta do samog izvora nisam propješačio, a putić je više za nekog hrabrog KLE-ovca, nego banditosa), nastavio sam prema izvoru Zrmanje.
Taj dio puta, uprkos prekrasnoj prirodi koja se polako mijenjala u živopisni krški krajolik, ipak je malo dosadniji.
Pusta kvalitetna cesta, tek pokoji kamion pretovaren kvalitetnim deblima, asfalt prepun gripa, jednostavno je mamio na veće brzine, a onda uživanju u okolici nema mjesta. A ni Srb, Kupirovo i ostala sela nisu me nimalo dojmila.
Na žalost do samog izvora Zrmanje, zbog novonastalih vlasničkih odnosa nije više tako lako ni doći. Pa sam samo uživao u debeloj hladovini uz hladnu rijeku čiji je izvor bio nedaleko ispod strmih krških litica.
Zrmanja ponire i spušta se direktno prema moru, a ja sam ipak morao preko tog krša i Velebita. Polako se bližio kraj jednog prekrasnog dana.
