by Kako sam bio i najavio, izlet u Grac sad i odmah, upravo je tako bio i izveden.
Nisam naravno očekivao da će to biti tako pogibeljan put, kao što se to ispostavilo na kraju dana, ali oteklina će proči skupa s bolovima u nozi, pa će ostati samo lijepa sjećanja.....
Rani polazak odgodila je činjenica da se u bordel ne ide bez kur..., tj. u EU bez ojrića, pa sam morao prvo do obližnje banke. Točno u 8:00, kad otvaraju. Naravno, bio sam 20-ti u redu. Za nepovjerovati.
No lijepo vrijeme i prazne ceste vratili su mi brzo osmjeh na lice.
Od Pesnice do Graza dugo nisam išao autocestom. Majku im pljačkašku: cestarina HR, SLO i A vrijedi jedan solidan ručak za dvoje uz butelju biranog vina!
A iznenađenje me dočekalo na dionici A9,. Sjećam se prije par godina kad su je renovirali revolucionarnom metodom izlivenog betona s neogranićenim vijekom trajanja.
Snimka najbolje pokazuje koliko je to sada cesta "ugodna" za vožnju. Za neke druge aktivnosti u jurećoj kamp prikolici vjerojatno bi bila idealna.
Ipak, ovaj put od 170 km sada traje kao i moj put na posao u jutarnjoj ili popodnevnoj špici.
Glavni cilj putovanja je most-otok na Muri i utvrda Grac.
Prelazak preko mosta uvijek je i najpovoljniji trenutak za ispijanje željnih jutarnjih kavica:
Vidi se da i naši forumaši imaju svoje prste u ovom gradu:
Bok Giga... Zagledan u natpis nije ni čudo da sam baš na tom mjestu uganuo nogu. Ali u sportskom tijelu sportski duh, pa hrabro idem dalje....
Ja nigdje ne mogu bez razmišljanja o poslu, pa sam morao baciti oko i provjeriti kako napreduje prodaja iPhone4. Njih u izlozima nebute vidjeli....
Naravno, mi nikada ne zaboravljamo na shoping:
Stara arhitektura i stari običaji uvijek se dobro nadopunjuju:
Krećem dalje prema utvrdi.
Put mi izgleda prezahtjevan za moje noge, pa ipak bacam oko na lift:
Pogled s vrha uvijek je lijep:
Der Grazer Schloßberg
A možete slobodno povesti i svoje kućne ljubimce (ne mislim na žene i muževe!!!), neće ostati žedni.
Nakon poduže (?) šetnje, nazad u bunar, tj. lift:
Nije mi se dalo samom lutati tunelima (ja još uvijek ne vjerujem sve tom Zapadu), a i recesija je (3,5 ojra):
Vrijeme za povratak iz Graca uvijek prerano dođe. Još jedan pogled na otok-most.
Godinama me na povratku uvijek mučilo jedno te isto pitanje. Čija je ova prekrasna ladanjska kuća uz autocestu prema slovenskoj granici (. Svojedebno su me uvjeravali kako je to jedna od kuća slavnog Nikija Laude, pa poslije iz provjerenih izvora da je to mauzolej jednoj neprežaljenoj ljubavi koju je izgradio ucviljeni muž. No jedno je sigurno. U barem 500 vožnji, još ni jednom nisam vidio tragova života u toj prekrasnoj kući i super održavanom vrtu.
I na kraju, obzirom da je iščašena noga počela očajno boljeti tek u Zagrebu: Stvarno lijep izlet.
Nisam naravno očekivao da će to biti tako pogibeljan put, kao što se to ispostavilo na kraju dana, ali oteklina će proči skupa s bolovima u nozi, pa će ostati samo lijepa sjećanja.....
Rani polazak odgodila je činjenica da se u bordel ne ide bez kur..., tj. u EU bez ojrića, pa sam morao prvo do obližnje banke. Točno u 8:00, kad otvaraju. Naravno, bio sam 20-ti u redu. Za nepovjerovati.
No lijepo vrijeme i prazne ceste vratili su mi brzo osmjeh na lice.
Od Pesnice do Graza dugo nisam išao autocestom. Majku im pljačkašku: cestarina HR, SLO i A vrijedi jedan solidan ručak za dvoje uz butelju biranog vina!
A iznenađenje me dočekalo na dionici A9,. Sjećam se prije par godina kad su je renovirali revolucionarnom metodom izlivenog betona s neogranićenim vijekom trajanja.
Snimka najbolje pokazuje koliko je to sada cesta "ugodna" za vožnju. Za neke druge aktivnosti u jurećoj kamp prikolici vjerojatno bi bila idealna.
Ipak, ovaj put od 170 km sada traje kao i moj put na posao u jutarnjoj ili popodnevnoj špici.
Glavni cilj putovanja je most-otok na Muri i utvrda Grac.
Prelazak preko mosta uvijek je i najpovoljniji trenutak za ispijanje željnih jutarnjih kavica:
Vidi se da i naši forumaši imaju svoje prste u ovom gradu:
Bok Giga... Zagledan u natpis nije ni čudo da sam baš na tom mjestu uganuo nogu. Ali u sportskom tijelu sportski duh, pa hrabro idem dalje....Ja nigdje ne mogu bez razmišljanja o poslu, pa sam morao baciti oko i provjeriti kako napreduje prodaja iPhone4. Njih u izlozima nebute vidjeli....
Naravno, mi nikada ne zaboravljamo na shoping:
Stara arhitektura i stari običaji uvijek se dobro nadopunjuju:
Krećem dalje prema utvrdi.
Put mi izgleda prezahtjevan za moje noge, pa ipak bacam oko na lift:
Pogled s vrha uvijek je lijep:
Der Grazer Schloßberg
A možete slobodno povesti i svoje kućne ljubimce (ne mislim na žene i muževe!!!), neće ostati žedni.
Nakon poduže (?) šetnje, nazad u bunar, tj. lift:
Nije mi se dalo samom lutati tunelima (ja još uvijek ne vjerujem sve tom Zapadu), a i recesija je (3,5 ojra):
Vrijeme za povratak iz Graca uvijek prerano dođe. Još jedan pogled na otok-most.
Godinama me na povratku uvijek mučilo jedno te isto pitanje. Čija je ova prekrasna ladanjska kuća uz autocestu prema slovenskoj granici (. Svojedebno su me uvjeravali kako je to jedna od kuća slavnog Nikija Laude, pa poslije iz provjerenih izvora da je to mauzolej jednoj neprežaljenoj ljubavi koju je izgradio ucviljeni muž. No jedno je sigurno. U barem 500 vožnji, još ni jednom nisam vidio tragova života u toj prekrasnoj kući i super održavanom vrtu.
I na kraju, obzirom da je iščašena noga počela očajno boljeti tek u Zagrebu: Stvarno lijep izlet.
još uvjek koristiš navigaciju makar ideš tam gdje znaš put, (clever ili se delaš važan), Gratz na ovakav način sam videl pred 20 let, baš si me vratil u djetinjstvo, da moram napomenuti da nije bilo tih mostova koje su zakopali za dane kulture u Gratzu. 
