Ali osvanula je subota, od jadikovki nema pomoći, pa kompresor u ruke i na pumpanje. 3 bara tlaka moralo bi biti dovoljno od Srednjaka do Trnskog.
Sad to već malo ozbiljnije izgleda, guma je tvrda, jedino me malo smeta to šištanje zraka iz gume. Kompresor će za svaki slučaj u kofer, zlu ne trebalo. Jedino da taj čavel ne ispadne negdje po putu.
Do cilja u Trnskom 23a, vulkanize Dario auto, niti se guma zgrijala, ni ja ohladio. Moram priznati da sam vozio kao po jajima, hmmm, bolje reči kao po ..... čavlu....
Ali sad je dobro, banditos je sparkan u radionu!
U rukama pravog profića skidanje gume prava je šala. Mogel sam to i sam doma napraviti, to tak jednostavno izgleda. Manje od minute..... bez dizalice.
Oni "profići" kaj promijene tisuće guma u Furlanu u Sloveniji, prije skidanja gume skidali su mi i top auspuha.
Pa je uslijedilo: čavel van, crvić unutra, pa malo brušenja iznutra, pa jedna fleka na obrušeno mjesto, tri četvrt sata vulkanizacije.
Još jedan premaz kao zaštita iznutra, pa gumu nazad na felgu i provjera balansa.
Nevjerojatno. Ostala je u balansu bez ijednog dodatnog utega. Obrusio je gume točno toliko kolika ja i nova fleka!
A Mario je malo prodiskutirao istrošenost gume. Je, po sredini je dosta fali, ali još će izdržati.
Tragovi današnje vožnje do Trnskog (označeno crveno na slici) više su bili penzionerski.
Ali tragovi do zelene crte pokazuju da je nekad prije bilo pravih uživanja i po zavojima.
No dobio sam i savjet, kad slijedeće godine stavim Dunlop sportsmart, ovaj centimetar do graničnika (označeno crveno) moći ću mjeriti jedino u nekom jarku...
I da, naravno, put do kuće odužio se na nekih 80-tak kilometara. Eh to Turopolje, kako mi se samo našlo na putu do kuće....