by GTI006 1/11/2010, 19:51Teško je bilo dočekati vikend u Slavoniji. Prvi produženi vikend nakon dugog toplog ljeta.....
Prijekoran pogled u subotnje jutro, a bio sam točan, u devet. Brzo oblačenje i put Slavonije.
Malo više od sat vremena, i već smo u Ribarskoj kući pred Slavonskim Brodom.
Zakon o pušenju dogradio je zimsko krilo na objekt koji je tu nepromijenjen već cijelu vječnost.
U Drenovcima sve je isto i nepromijenjeno. A zaostala jabuka koju ubereš s mršave vočkice sasvim je drugog okusa.
Šetnje šorom vodi ravno u njive. Ovdje se zemlja još obrađuje.
Trebalo je napraviti cijeli krug po okolici.
A uspomene se uz stare poznanike i susjede naglo bude. I kuća nikada nije prazna.
Naravno, morali smo se malo provozati i do Gunje i granice, ali glavni cilj su bili Šumanovci, staro i poznato svetište.
Vrlo zanimljivo i nesvakidašnje raspelo:
Mare se odmah sjetila koliko puta smo već tu bili..... U neka bolja vremena.
Prekrasna kapelica u šumi, bunar na žalost više nije izvor pitke vode. Čovjek je prirodi najveći neprijatelj.
U šoru nikad nisi sam. A klupica pred kućom, pa to je nezaobilazna tradicija.
Pojavili se i neke nove susjede, tj. komšinice. Spremne za poziranje.
Jedino su žabe utihnule. Nažalost.
I nestali komarci. Konačno.
A domaće ognjište, domaća juhica, domaća kokica.... neprocjenjivo.
Prijekoran pogled u subotnje jutro, a bio sam točan, u devet. Brzo oblačenje i put Slavonije.
Malo više od sat vremena, i već smo u Ribarskoj kući pred Slavonskim Brodom.
Zakon o pušenju dogradio je zimsko krilo na objekt koji je tu nepromijenjen već cijelu vječnost.
U Drenovcima sve je isto i nepromijenjeno. A zaostala jabuka koju ubereš s mršave vočkice sasvim je drugog okusa.
Šetnje šorom vodi ravno u njive. Ovdje se zemlja još obrađuje.
Trebalo je napraviti cijeli krug po okolici.
A uspomene se uz stare poznanike i susjede naglo bude. I kuća nikada nije prazna.
Naravno, morali smo se malo provozati i do Gunje i granice, ali glavni cilj su bili Šumanovci, staro i poznato svetište.
Vrlo zanimljivo i nesvakidašnje raspelo:
Mare se odmah sjetila koliko puta smo već tu bili..... U neka bolja vremena.
Prekrasna kapelica u šumi, bunar na žalost više nije izvor pitke vode. Čovjek je prirodi najveći neprijatelj.
U šoru nikad nisi sam. A klupica pred kućom, pa to je nezaobilazna tradicija.
Pojavili se i neke nove susjede, tj. komšinice. Spremne za poziranje.
Jedino su žabe utihnule. Nažalost.
I nestali komarci. Konačno.
A domaće ognjište, domaća juhica, domaća kokica.... neprocjenjivo.
