Nedjelja je osvanula prerano, u pola 11.
Pogled kroz prozor, šok, to nije moj motor
Naravno, moj me uredno čeka ispred vrata a ne pod prozorom:
Kavu sam popio sam.
Kad sam ustanovio da nema ni čamaca shvatio sam da su raftingaši otplutali.....
A neki rezultati sinoćnje ludosti dočekali su jutro:
Nakon paljenja gume, s ovim nismo imali nikakvih problema. Pokušavao je zamijeniti gumu do jutra......
Došlo je vrijeme za povratak doma. Vraćajući mi osobnu kartu mlada dama je shvatila tko je rezervirao ona 4 apartmana za ekipu iz Zagreba. Malo prijekora, malo osmjeha, vidjet ćemo se opet.....
Probuditi bandita za povratak je bilo vrlo lako. Ali ona hrpa žica na koju sam se već žalio, sad se pokazala na djelu. Ostao sam malo bez struje, tj. nisu mi radili žmigavci, stop i poziciona svjetla, upravljačka konzola crni mrak.
Opet je uskočio Nido (njemu nema nikad odmora), i promijenio mi osigurač u trenu. Sva sreča što sam ga dobro promatrao na djelu. Ponovio sam isto još jednom na putu do granice. I malo izolirao nestašne žičice koje su bile osterugane provirile iz lampe.
Nido, lako je imati ovako čisti motor kad ti ga cure peru cijelu noć.....
Put preko Kladuše i Vojnića na povratku bio je potpuni promašaj. Iako 30 km kraći, ne bih ga nikome preporučio. Osim posjete utvrdi Ostrožac, no ona je tako i tako odmah iznad Sedre.
Home, sweet home:
Ponosan sam jer nakon 316 km:
ipak smo bandit i ja ....
obranili boje kluba:
i prikupili još jednu
Ovo će sad na kompletno izloiranje:
Ostalo je u super stanju:
a nakon brisanja u još i boljem
I što reči na kraju.
Samo bravo dečki i cure iz Cazina
by 
