by Ova normalna zima totalno me je iznenadila.
Kako uobičajeno registriram X8 kad je već toplo vrijeme, tek me je podsjetnik iz osiguravajuće kuće natjerao na provjeru saobračajne dozvole. I naravno, 16.3. je taj sretni dan.
Zato sam se sinoć sav čio i veseo spustio u garažu, upalio bebu i ravno u Stanicu za tehnički pregled na Zagrebačku aveniju.
Ali joooj, sva vozila svijeta čekala su u redu. Pa sam se pridružio i ja.
Ispred mene, uz ostale limene ljubimce, i 2 prava motora (KTM duke i R1).
Čekanje se odužilo na 2 (SLOVIMA - DVA) sata , a nervozi na sve strane nema kraja.
I sve to nebi bilo vrijedno spomena da nisam prvi put bio svjedok kako se rede tehnički pregledi motora.
Došao nadzornik, uzeo ključ od KTM-a i sjeo na njega.
"Kak se ovo pali majstore", pita vlasnika koji ga gleda u nevjerici.
"Pa nebute ga valjda vozili" pita vlasnik u nevjerici i gleda one masne podne pločice u Stanici, svoje hladne gume i motor koji blista.
"Sa zadovoljstvom", odgovara djelatnik i odmah po gasu.
"Pazite da vam ne skoči", buni se vlasnik.
"Kaj vi mislite da smo mi debili a ne nadzornici" odgovara djelatnik....
I nastavi voziti, pregledavati, slikati motor slijedećih pola sata. Vrlo detaljno i precizno, korak po korak, po knjizi i pravilima službe. To još nisam videl u životu.
A onda se sve skupa ponovi još 2 puta i sa ostala 2 motora.
Moj skuter, netom izvučen iz garaže, kod četvrtog uzastopnog paljenja već je počeo pokazivati znakove nevoljkosti, pa je ta tortura prestala, ali svi ostali pregledi nisu promakli.
I gotovo sam prošao bez problema. Nakon detaljnog pregleda guma (čak mi je tip priznao da je guma dobra - nevjerojatno, a već sam napravio oko 1000 kilometara s njom), sve svjetlosne i zvučne signalizacije (s posebnom pažnjom na svjetlo tablice - luuuudilo, morao sam ga malo obrisati kako bi intezitet bio dobar) i kočnica .....
Evo nedostatka.... EVO GA, pobjedonosno se osmjehuhuje djelatnik.
Kod pritiska ručice (na skuteru su naravno ručne obje) prednje kočnice, štop svjetlo se pali par tisućinki sekunde nakon što se osjeti kočenje. a to NIJE ISPRAVNO. Zadnja ručica i kočnica su OK.
Ali ovo kašnjenj je opasno za ostale sudionike u prometu. Naravno, svi oni samo čekaju na tih moji par tisučinki kašnjenja štop svjetla kako bi me pokupili..... Stoga je preporuka da se to hitno otkloni u ovlaštenom servisu....
Nitko nije bio za pregovore, ali ja sam bio za akciju. Pobjedonosno vadim odvijač iz kompleta alata i odvažno pristupam ukrasnim plastikama s namjerom otklanjanja tog iskreno rečeno nikakvog kvara. I nedam se smesti sve dok djelatnik ne predloži da to ipak napravim doma a on će mi uredno produžiti tehnički pregled kao da je sve OK. Nevjerojatno.
I tako je završila moja registracija motora. Utrošeno vrijeme: od 18:00 - 20:30, utrošena sredstva: 1060 kuna, utrošeno živaca - sitnica.
Svjestan svih opasnosti daljnje vožnje oprezno sam se uputio kući nigdje ne kočeći.....
Blažena Hrvatska.
Kako uobičajeno registriram X8 kad je već toplo vrijeme, tek me je podsjetnik iz osiguravajuće kuće natjerao na provjeru saobračajne dozvole. I naravno, 16.3. je taj sretni dan.
Zato sam se sinoć sav čio i veseo spustio u garažu, upalio bebu i ravno u Stanicu za tehnički pregled na Zagrebačku aveniju.
Ali joooj, sva vozila svijeta čekala su u redu. Pa sam se pridružio i ja.
Ispred mene, uz ostale limene ljubimce, i 2 prava motora (KTM duke i R1).
Čekanje se odužilo na 2 (SLOVIMA - DVA) sata , a nervozi na sve strane nema kraja.
I sve to nebi bilo vrijedno spomena da nisam prvi put bio svjedok kako se rede tehnički pregledi motora.
Došao nadzornik, uzeo ključ od KTM-a i sjeo na njega.
"Kak se ovo pali majstore", pita vlasnika koji ga gleda u nevjerici.
"Pa nebute ga valjda vozili" pita vlasnik u nevjerici i gleda one masne podne pločice u Stanici, svoje hladne gume i motor koji blista.
"Sa zadovoljstvom", odgovara djelatnik i odmah po gasu.
"Pazite da vam ne skoči", buni se vlasnik.
"Kaj vi mislite da smo mi debili a ne nadzornici" odgovara djelatnik....
I nastavi voziti, pregledavati, slikati motor slijedećih pola sata. Vrlo detaljno i precizno, korak po korak, po knjizi i pravilima službe. To još nisam videl u životu.
A onda se sve skupa ponovi još 2 puta i sa ostala 2 motora.
Moj skuter, netom izvučen iz garaže, kod četvrtog uzastopnog paljenja već je počeo pokazivati znakove nevoljkosti, pa je ta tortura prestala, ali svi ostali pregledi nisu promakli.
I gotovo sam prošao bez problema. Nakon detaljnog pregleda guma (čak mi je tip priznao da je guma dobra - nevjerojatno, a već sam napravio oko 1000 kilometara s njom), sve svjetlosne i zvučne signalizacije (s posebnom pažnjom na svjetlo tablice - luuuudilo, morao sam ga malo obrisati kako bi intezitet bio dobar) i kočnica .....
Evo nedostatka.... EVO GA, pobjedonosno se osmjehuhuje djelatnik.
Kod pritiska ručice (na skuteru su naravno ručne obje) prednje kočnice, štop svjetlo se pali par tisućinki sekunde nakon što se osjeti kočenje. a to NIJE ISPRAVNO. Zadnja ručica i kočnica su OK.
Ali ovo kašnjenj je opasno za ostale sudionike u prometu. Naravno, svi oni samo čekaju na tih moji par tisučinki kašnjenja štop svjetla kako bi me pokupili..... Stoga je preporuka da se to hitno otkloni u ovlaštenom servisu....
Nitko nije bio za pregovore, ali ja sam bio za akciju. Pobjedonosno vadim odvijač iz kompleta alata i odvažno pristupam ukrasnim plastikama s namjerom otklanjanja tog iskreno rečeno nikakvog kvara. I nedam se smesti sve dok djelatnik ne predloži da to ipak napravim doma a on će mi uredno produžiti tehnički pregled kao da je sve OK. Nevjerojatno.
I tako je završila moja registracija motora. Utrošeno vrijeme: od 18:00 - 20:30, utrošena sredstva: 1060 kuna, utrošeno živaca - sitnica.
Svjestan svih opasnosti daljnje vožnje oprezno sam se uputio kući nigdje ne kočeći.....
Blažena Hrvatska.
