A to bi na karti izgledalo otprilike ovako:
Iako malo umorni, no prepuni dojmova, tak sad smo sigurni da ovo svi skupa trebamo ponoviti i vidjeti rezultate u Zajedničkim putovanjima i druženjima.
Pa krenimo redom.
Poznate spavalice dogovorile se za mali krug oko Zagreb, polazak točno u 9, pa uz malo kavice i doručka to se odužilo do 11.
A onda pokret ravno prema jugu: Gorica, Žažina, Petrinja i prva pauza. Kava i cigarete u centru centra Petrinje.
Svratili smo malo i na sasvim lijepo uređeno petrinjsko kupalište. Ovaj vikend bilo je veslačko prvenstvo za juniore i kadete, pa je živost bila velika.
A nezaobilazni pajceki i janjci na ražnju nisu nas previše interesirali pa smo produžili dalje.
Pala je odluka da i ovaj put idemo Bosanskom stranom. Cesta je odlična, pa sam već kao iskusni vodič malo brže prešao put do Novog Grada (Bosanski Novi) i tu smo napravili novu pauzu. I ustanovili da je Mara bez kupaćeg kostima, ajjj, ajjjj, kakva šteta.
Prednost Bosne je i to što se manje troši na telefoniranje. Štedljiva moja......
Slijedeća kava i cigareta na prekrasnoj Adi (1 KM po osobi ali nije uvjet) samo je bila priprema za nezaobilaznu janjetinu kod Seje. A to je već isprobano, pa tih slika i nema.
Ada prije Otoke svakako je mjesto gdje se treba zaustaviti.
Kod Seje je pala i finalna odluka da se ne vraćamo preko Kladuše, već smo produžili prema Bihaću. I to je bio pravi potez....
Na ulazu u klanac Une presreo nas je vrlo simpatični par (Amela i Nihad) iz Cazina, na privremenom boravku i radu u Nizozemskoj, a trenutno na godišnjem. Nihadov intruder 1400 odmah je pobudio pažnju, a ponudu da ih slijedimo do mjesta koja svakako trebamo vidjeti, jednostavno nismo mogli odbiti.
Prvo su nas odveli kod svojih frendova koji organiziraju rafting. Ekipa je upravo dovršavala nešto malo sa ražnja, pa nešto malo iz kotlića (kako je to dobro mirisalo), pa nešto malo iz bočica pivskih i vinskih. I naravno da smo bili svime ponuđeni i nagovarani da uzmemo još. E, to je Bosna....
Uzeo sam broj, jedan rafting i spavanje u prekrasnoj prirodi jednostavno zvuči primamljivo. A cijene koje su mi spominjali, to je pak posebna priča, za to bi uvijek mogli skupiti.....
A ovaj komad Une jednostavno je prekrasan.
Na žalost ili na sreću poveli su nas dalje, do Hotela Sedra ispod Grada Ostrožca.
Do kupališta smo stigli, do Grada ovaj puta ne. Slijedeći put sigurno će nam biti dio rute....
Dan se bližio kraju, do Zagreba je još 170 km (preko Bihaća), pa smo se morali oprostiti od naših ljubaznih i širokogrudih domačina uz obećanje da ćemo se sigurno još i vidjeti.
Hvala još jednom Ameli i Nihadu.
A siguran sam da ćemo ih i upoznati na našim stranicama kad se vrate u Nizozemsku, tim više što Nihad radi kod dilera Intrudera. A ako nekome nekad zatreba kakav dio iz Holand ..... kontaki su dostupni.
A mogao bi nas Nihad slijedeće godine i iznenaditi jednim internacionalnim moto susretom, tko zna, čut će se još......
Krenuli smo kasno doma, ali povratak je bio brz. U tankim šminkerskim jaknicama malo i hladan. Kod kuće oko 11. Prekrasnih 12 sati....
A kad malo zbrojim gorivo, janjca i par šteka cigareta (1,5-2 KM komad pa računajte sami), sve mi se nekako čini i pomalo besplatan.
To treba ponoviti u širem krugu.